BENJAMIN FRANKLIN, AUTOBIOGRAFIJA
Autor-i: Franklin, BenjaminTematsko područje: Menadžment
Broj stranica: 223
Uvez: Meki uvez
Godina izdanja: 1994.
Kataloška cijena:
Internet cijena: 0.00 kn
Dobar dan,
menadžeri!
Portal za cijeloživotno učenje i kvalitetu življenja na poslu!

CIJENA: 60,00 kn
O knjizi:
...tako je u neko doba
svoga života, Franklin sjeo i zapisao trinaest vrlina i uputa po kojima bi se
trebao ravnati, pogotovo one na koje do tada nije obraćao pažnju. To su:
umjerenost (ne jedi do otupjelosti; ne pij do pripitosti), šutljivost (reci
samo ono što može koristiti drugima, ili tebi samome; izbjegavaj tričave
razgovore), red (odredi svakoj stvari svoje mjesto; odredi svakom dijelu svog
posla svoje vrijeme), odluka (odluči uraditi ono što trebaš; neizostavno uradi
ono što si odlučio), štedljivost (ne troši ni na što, osim na ono što koristi
drugima ili tebi samome, tj. ne rasipaj ništa), marljivost (ne gubi vrijeme;
budi uvijek zaposlen nečim korisnim; prekini sve nepotrebne djelatnosti),
iskrenost (ne služi se lažima; misli pošteno i pravedno, a ako govoriš, govori
isto tako), pravda (ne čini nikome nepravde, niti ne popuštaj dobročinstva, što
ti je dužnost), čistoća (ne trpi nikakve nečistoće na tijelu, odijelu ili u
stanu), spokojstvo (ne uznemiruj se zbog sitnica ili zbog običnih ili
neizbježivih događaja), krepost (rijetko opći spolno, osim kada se radi o
zdravlju ili potomstvu, ali nikad do zasićenosti i iznurenosti, ili da naškodiš
svome, ili nečijem drugom miru ili ugledu), i napokon poniznost (ugledaj se u
Isusa i Sokrata). Franklin nastavlja:
"Kako mi je namjera bila da steknem sve te vrline kao naviku, smatrao sam
da ne bi bilo dobro da svoju pozornost rasipam na sve njih najednom, nego da je
u određeno vrijeme usmjerim na jednu od njih, a kada potpuno ovladam njom, da
prijeđem na drugu i tako redom, dok ne prijeđem svih trinaest...
Naposljetku je zaključio da je najpametnije svakodnevno preispitivati napredak
u ostvarivanju svake vrline, pa čitatelji Autobiografije
mogu vidjeti i pročitati jednu stranicu bilježnice u koju je Franklin upisivao
svoje grijehe tokom tjedna. Poanta Franklinove moralne knjižice jest kontrola
ostvarivanja odabrane vrline, jer u skladu s Franklinovom skromnošću,
postizanje sviju odjednom bilo bi isuviše zahtjevno.
Franklinove knjižice imale su i dnevni raspored sati. "Kako je uputa o
Redu zahtijevala da svaki dio moga posla ima određeno vrijeme, to sam na jednoj
stranici svoje knjižice sastavio sljedeći program rada u toku dvadeset i četiri
sata", piše Franklin. Jutro: Pitanje: Koje ću dobro izvršiti danas. Onda u
sredini grupiranje dnevnih sati. Za razdoblje između pet i osam s desne strane
piše: "Ustajanje, umivanje i upućivanje molitve Svemoćni bože! Određujem
dnevni posao i donosim odluke za taj dan; nastavljam s tekućim studijem i
doručkujem. Između osam i dvanaest je rad, između dvanaest i jedan: čitanje ili
pregledavanje računa i ručak, i onda opet od dva do šest - rad."
Franklinova je knjižica temelj svim današnjim poslovnim planerima. Samo se
možemo pitati, postoji li poslovni čovjek koji rigorozno poput Franklina
ispunjava svoje planove. Benjamin Franklin je bio izuzetni primjer totalnoga
čovjeka, koji u sebi obuhvaća znanja i vrline poduzetnika, tiskara, filozofa,
znanstvenika, političara, diplomata, politologa, gradskog oca, pa čak i vojnog
časnika. I po tomu dakako nije tipičan. U Krležinoj enciklopediji primjerice
piše: "Svojom nedovršenom Autobiografijom
znatno je utjecao na američku idejnu tradiciju, primijenivši naslijeđena
puritanska načela u praktičnoj i utilitarnoj interpretaciji vlastita životnog
uspjeha". Ali ova enciklopedijska rečenica ne objašnjava iz čega izvire
snaga te autobiografije. Nju je puno doslovnije šezdesetih godina ovoga stoljeća
izrazio John Kennedy rečenicom: "Ne pitaj što domovina može učiniti za
tebe, već što ti možeš učiniti za domovinu."
Mnogi su se teoretičari pitali o uzrocima uspjeha jedne države naseljene
emigrantima, kolonistima, suvišnima iz Staroga svijeta. Franklinova
autobiografija daje odgovor: Taj odgovor leži u autonomnoj etici i asketizmu,
pa onda i u zahtjevu da država bude tek instrument za ispunjenje ciljeva
pojedinaca. Pojedinci moraju biti opskrbljeni etikom, koja će ih iznutra siliti
da budu najbolji, da iz vlastite koristi ispunjavaju zajedničke svrhe, da se ne
oslanjaju na druge u vlastitim prohtjevima, već da opći interes ostvare sami
radi njega samoga. To je smisao one vrline koju Franklin lakonski zove
"odlukom", potrebom da se po svaku cijenu ispuni zadani cilj.