Nešto jako dobro, baš za dušu: CHRISTIAN ANDERSEN – ŽIVOT USPJEHA
Christian Andersen, svjetski otac bajki, primjer je i odlične "tržišne priče".
Pojavio se početkom 19. stoljeća, u doba kad umjetnost cvjeta na idealima romantizma - ljubavi, osjećajima, herojstvu, bratstvu i jednakosti (geslo Francuske revolucije!), ljepoti, prirodi, životu stare Grčke.
Njegove bajke, te nestvarne priče, zrcalile su ipak stvarni ljudski svijet. "Što god vidiš i dodirneš na svijetu, to je bajka koja još nije napisana", piše Andersen u autobiografiji Bajka mog života. "Čitav je svijet pun čudesa, ali smo mi na njih toliko navikli da nam se čine svakdanjim stvarima."
Za Andersena (1805.-1875.) treba reći kako je pažljivo gradio karijeru člana društvene elite (što mu neki zamjeraju). Pazio je da se ne dozna o njegovu siromašnom porijeklu. Volio je biti s poznatima, boravio je na dvorima 10-ak kraljeva, drugovao s najvećim piscima Europe 19. st. Čitav je svoj zreli život proveo putujući Europom, usput pišući knjige bajki, putopise i romane. Završio je život krcat odličjima i priznanjima. Onako kako mu je u mladosti prorekla vidovnjakinja, tako se i dogodilo: Odenese, njegov rodni grad "gorio je od svjetala" kad su ga 1867. proglasili počasnim građaninom. I Kopenhagen, "goreći sav u blještavilu", obilježio je 1869. g. 50. godinu dolaska Andersena u grad. Njegov je uspjeh doista "svjetski" - preveden je na 40-ak jezika, napisao je 150 priča koje plijene fabulom i čudesnom finoćom stila. "Bajke pišem za djecu, a radujem se svakom odraslom čitatelju jer su pouke iz njih univerzalne" - rekao je, misleći na - Trnoružicu, Djevojčicu sa šibicama, Palčicu, Malu sirenu, Ružno pače ili Kraljevnu na zrnu graška. Neke tužne, neke vedre, sve uzdižu život i pronose njegovu ljepotu.
Vrijedno za život
"Život je kakav jest i takvim ga valja uzeti u svim njegovim oblicima. I bol i radost, i sreća i briga, i dobrota i sebičnost, dio su života; život treba živjeti u svakom trenutku. Stvarnost je manje teška sačuvamo li vedrinu."
Poruke njegovih bajki su opće, poput ove u Bajci o mladoj jeli koja je stalno težila glamuroznijem životu. Sunčeve zrake je upozoravahu: "O jelo, veseli se svojoj mladosti. Veseli se svom svježem rastu, mladom životu što je u tebi, raduj se svojoj mladosti na slobodi, u životu kakav jest. Uživaj u onom što je oko tebe, onome što jesi." A jela, taj simbol naših želja "uvijek više", nije marila za to, niti znala to prepoznati. Provela je nesretan život, tužno završila kao novogodišnje drvce pa onda i kao papir. Umjesto živeći, o svemu tek sanjajući.
Goran Tudor
Fotografija: pixabay.com
