DA LI SE SKLANJATI OD SUKOBA NA POSLU?

Neproduktivnih sukoba je dosta, a najčešći su: sukob nepodudarnih ličnosti i komunikacijski sukob (nastaje zbog nesavršenosti komunikacijskog procesa u barem jednoj karici lanca - oblikovanju poruke, emitiranju p., prijenosu p., prijemu p., percepciji p. te reakciji na poslanu poruku). Oni su redovito negativni bez obzira na kontekst situacije (uglavnom društvu ostavljaju negativne posljedice).
S druge su strane sukobi koji imaju svoje opravdanje, a takvi su prvenstveno: sukob mišljenja, sukob interesa (bilo koje vrste).
Svaka sredina bi trebala biti svjesna prirodnog postojanja sukoba među ljudima, njihove legitimnosti i legaliteta. Društvo bez sukoba je „umjetno društvo".

KORISNO, NEKORISNO, KRATKOROČNO, DUGOROČNO!
Odsustvo sukoba je ugodno stanje - ali kratkoročno.
A dugoročno vodi u poslovnu propast.
Sukob je neugodan trenutačno,
ali može biti vrlo konstruktivan dugoročno,
ovisno o tome što ćemo iz sukoba izvući.
Sukob može biti poticajan za dalji razvoj ali i izvor frustracije i štete.
U prvom je slučaju sukob konstruktivno a u drugom destruktivno rješenje.[1]
Kad iz sukoba izvlačimo više obostranih koristi, riječ je o pozitivnom ili konstruktivnom sukobu.
Kostruktivni sukobi su svakoj zajednici - potrebni!
(prema knjizi „Životni ciklusi tvrtke", dr. Ichak Adizec, M.E.P., Zagreb 2006.)

O SUKOBU MIŠLJENJA I INTERESA:
U svakoj zreloj radnoj sredini i razvijenom timu takvi sukobi su normalni, a nekad i poželjni. Uz pomoć sučeljenih interesa i mišljenja, dolazimo do većeg izbora mogućih rješenja iz kojih se kasnije iznalazi i ono najbolje. Zdrav sukob inetersa omogućava zdravu dinamiku društva. Konstruktivan i kreativan sukob su pozitivni i zbog činjenice da oslobađaju sudinike od nagomilane napetosti. Spremnost na iznošenje različitih mišljenja priječi nas od brzometnog, nekritičkog usvojanja suboptimalnog, krivog ili katasrtofalnog rješenja.

ŠTO ČINITI?
Treba njegovati, trenirati, potivati sljedeća načela demokratskog djelovanja da bi se došlo u povoljnu poziciju za njegovanje konstruktivnog sučeljavanja:

- Spremnost na iznošenje i slušanje drugačijeg mišljenja,
- Uvažavanje argumenata, činjenica, podataka, citata
- Usaglašenost o kriterijima i mjerilima s pomoću kojih se vrednuju sva rješenja
- Upornost u zastupanju svog mišljenja (do izvjesne mjere)
- Tolerantnost na oponiranje sugovornika,
- Uvažavanje i zaštitu usamljenog mišljenja (od strane voditelja tima ili moderatora sastanka) tijekom rasprave,
- Sposobnost aktivnog slušanja i sl.
- Samokontrolu da se na vrijeme zaustavimo (kad vidimo da tuđi argument pobjeđuje, kad treba zaštititi tuđu ličnost...)
- Ne ragirati emocijama pa ni u situaciji (ne)namjerne provokacije
- Govoriti tiho, čak i onda kad druga strana galami. (pogotovu onda)
- Uvažiti da je druga strana pod emocijama i sačekati da je malo "prođe".
- Ubaciti malo humora, šalu ne odbacivati.

Oko gornjih elemenata trebalo bi uspostaviti suglasnost svih u uredu, u čemu najveću konstruktivnu ulogu igra voditelj, ali i uprava. Naime, svi ti elementi ulaze u skop običaja, satvova, uvjerenja, normi, ponašanja koji vladaju jednom tvrtkom i koje jednim imenom nazivamo organizacijska kultura tvrtke.
Kad nema dovoljno sučeljenih mišljenja, a potrebna su (npr. kod donošenja rizične odluke), sukob interesa se proizvodi pomoću tehnike "đavolji advokat" ili pomoću poučnog pravila "Ako smo svi tako brzo "jednoglasni", onda odgađam donošenje odluke za sutra!".
Kako se kultura sukoba i sučeljavanja (gotovo) ne nauči nigdje u školi ili u obitelji (nažalost!), a kako smo mi još donedavno živjeli u "društvu izbjegavanja sukoba i neiskazivanja interesa", to novu kulturu konstruktivnog sukoba trebamo vježbati i trenirati.

KOJI SU ELEMENTI TEHNIKE KONSTRUKTIVNOG SUČELJAVANJA?
Za podržavanje konstruktivnog tipa sukoba nužno je rabiti (barem) ove elemente:

- govoriti jasno, kratko, razgovjetno, polako
- govori se tako da slušatelj dospije razumijeti poruku
- postavljati dosta potpitanja, tražiti kratka pojašnjenja,
- često pitati: Zašto?, Zašto - ne?
- paziti da se ne uvrijedi, omalovažava sugovornik,
- osloboditi se autorstva prijednloda, ideje (nije važno tko je rekao, već što je kazano)?
- Sukob mišljenja se ne miri, već se traži most ili kriteriji za izbor bolje ideje.
- Obje strane trebaju iskazivati spremnost za fer rješavanje sukoba
- Obje strane trebaju prihvatiti odgovorost koja na njima leži, u smislu traženja optimalnog izlaza
- Spremnost da se sasluša bilo koje tuđe mišljenje s uvažavanjem (ništa nije glupo...)
- Sukob se treba rješiti u što kraćem vremenu (vrijeme je novac), najvećim zalaganjem onih koji su u sukob najviše uvučeni i uključeni (arbitraža treće strane je loša i skupa varijanta).

U Novoj 2007. želimo vam mnogo sukoba, koji će svi biti konstruktivni i donijeti svima najbolje od mogućih rješenja.

M.A. & G.T.
Autorska prava pridržana

www.manager.hr