DOBRO JE IMATI KONKURENCIJU ! (Goran Tudor)

Tko si želi dugi vijek, najprije si mora poželjeti dobre konkurente.

Desetljećima je Intel bio "prvi i zadnji" proizvođač mikroprocesora u svijetu jer je bio - praktički jedini. Svoj je monopol bezobzirno čuvao, onako na monopolistički način, i u tome uspijevao sve do prijelaza u novi milenij, kad se lideru počeo približavati ozbiljan sljedbenik - AMD, proizvođač visoke tehnologije iz SAD-a.

AMD je imao sreću i nadživio sve blokade Intela. Ili, možda to ipak nije bila samo sreća, već ponajbolje strateško upravljanje ondašnjeg menadžmenta tvrtke. Obje su tvrtke nastale potkraj šezdesetih, ali je Intel uskoro postao poznat i vodeći. AMD je, kao financijski nejak za izravni napad, učinio nešto jako dobro - sklopio je strateški savez i kao licencirani proizvođač Intela počeo 1982. proizvoditi mikroprocesore. I s drugima je sklapao slične saveze - s čuvenim tvrtkama kao što su Motorola, Acer, Dell, Hewlett-Packard, Toshiba... I rastao. Takvo druženje i poslovanje s globalniim kompanijama, koje su mu davale povjerenje, pomoglo mu je na započetom putu. Bez toga teško! Godine 2006. AMD-ovci su dobili i "najdraže" priznanje - menadžment Intela je priznao da je Intel konačno izgubio vodstvo u tehnološkom razvoju procesora. No, veliki Intel je i dalje Intel - prvi. Ima 100.000 zaposlenih, a prvi konkurent ih ima 18.000. U prihodu i dobiti omjeri su još različitiji. No, Intel je postao nepopularna tvrtka, bremenit sudskim tužbama na sve strane svijeta (Japan, SAD... - zbog kočenja slobodnog tržišta). I kupci i javnost s naklonošću gledaju na sve uspješniji nailazak opasnog mu konkurenta.

Ne kažemo da postupanje Intela nije poslovno logično; no previše otkriva onu sivu stranu podivljaloga neoliberalnog kapitalizma, gdje je cijeđenje profita, zašita teritorija od novih uljeza, jedini "zakon" u poslovanju, i na kratku i na dugu stazu. Na dugu stazu nije se, eto, pokazalo dobrim. Vidjet ćemo što će svima dalje donijeti godine 2008/09. Ali (slijedeći maksimu s početka ovog priloga), možda će i Intelu sve to dugoročno koristiti! U biznisu nikad ne znaš prave i konačne dimenzije nekog posla i događaja. Ali - ako i ne znaš, na to trebaš računati! "Jedino što je 100 posto očekivano jest - neočekivano." - rekao nam je Petar Drucker. Prepuštanje konkurentu nekog osrednjeg kupca ili tržišta, može za tri ili pet godina, u nekom kasnijem raspletu, dovesti do potpuno nove podjele karata. "U malom žiru moraš vidjeti budući hrast!" - poučavao je strateg Sun Tzu prije 2500 godina u Kini. Pa i Microsoft je nastao kao nekadašnji odličan partner stare dame, nacionalnog dragulja - IBM-a. Uprava IBM-a je previdjela prognozirati što se može izleći iz slobode koju su Billu Gatesu dali u korištenju zajednički razvijene platforme DOS. Bill je od toga napravio posao, kasnije razvio Windowse i postao najbogatijim čovjekom svijeta.

Svaka velika tvrtka trebala bi razvijati unutarnju i vanjsku konkurenciju svojim službama, a ne ih majčinski štititi, osiguravati im idealne uvjete. Jedno ispravno opredjeljenje imamo i mi, tu blizu nas. Kad je Končar Transformatori prije 20-ak godina bio najveći konvertibilni izvoznik u Zagrebu, odlučio se za dovođenje konkurencije i to - izvana unutra. Tadašnji OUR, finalist proizvoda, naručio je dio trafo-kotlova od svog sestrinskog OUR-a, no isto tako, drugi dio od konkurentskog proizvođača - Energoinvesta iz Jajca. Današnji je rasplet tih dvaju bivših OURa poslovno vrlo uspješan - i finalist velikih transformatora i proizvođač komponenti ušli su u europski vrh proizvodnje u branši. Konkurent je susjedni trkač na altetskoj stazi. Prema njemu se bira i dotjeruju strategija i taktike utrke. I zato je najredovitija tema na svakom tjednom divanu menadžera u tvrtki - što nam ovih dana rade konkurenti. I veliki i mali. "Najopasniji konkurent je onaj kojeg još ne vidiš" - šaljiva je mudrost, koju kao da su izmislili oni iz Sicilijske doline ili iz Japana i Koreje. Jer baš su oni zaskočili i zatekli nespremne tolike mnoge velike ugledne tvrtke.

Treba se dobro paziti jer: "Konkurencija ne ide na počinak kad i mi." Dok smo mi u jednom filmu, konkurencija je u drugom - pravom. Neke kompanije imaju i odjele za praćenje aktivnosti konkurencije. To je dobro, ali - svaki zaposleni bi trebao razviti istu svijest. "Misli i prati, baš svakodnevno, konkurenciju. Ona nam (još zasad) daruje naše plaće."

Konkurencije se ne treba plašiti. Plašimo se samo - sebe.
Uvijek, sve najbolje - i o konkurenciji!
Imaš jaku konkurenciju. Čestitamo, znači da vrijediš.
G.T.
PS.: Članak je objavljen u Menadžerskom rokovniku 2008. Nakladnik M.E.P. doo tiska novi broj svake godine u početkom studenog.