RSS
Newsletter
Prijavi se!

ZANIMLJIVE KOLUMNE: Nužnost etičkog poslovanja

ZANIMLJIVE KOLUMNE: Nužnost etičkog poslovanja

Sve češći skandali u gospodarstvu pokazuju da je krajnje vrijeme da se preispitaju načela poslovanja i razmisli o poslovnoj etici.

Piše: Lidija Vuković


Kada je svojedobno jedan mladi čovjek kazao austrijskom književniku i satiričaru Karlu Krausu da kani studirati gospodarsku etiku Kraus mu je duhovito odgovorio: „Morali biste se ipak opredijeliti za jedno ili drugo". Etika i ekonomija činile su se Krausu nespojivima.

Kako su učestali financijski skandali, afere s podmićivanjem i prijevarama, što nisu samo naša, nego i globalna pojava, čini se da Krausov odgovor vrijedi i danas. Ne začuđuje što se u javnosti počinje postavljati pitanje hoće li kapitalisti na kraju sami sebi zbog neetičnog poslovanja staviti omču oko vrata. S moralnog aspekta gledano, kompanije su neobični entiteti. „Ne možeš ih lupiti nogom u stražnjicu, a ni poslati k vragu. Za razliku od ljudi, poduzeća nemaju savjesti koja im noću ne da spavati, ni osjećaja koje bi mogao analizirati psihijatar, a ni tijelo koje možeš strpati u zatvor", kazao je jednom prilikom američki stručnjak za gospodarsku etiku Thomas Donaldson.

MENADŽERI ZA MORAL
Ipak i unatoč svim sumnjama i porugama pitanje etičkog poslovanja - po zakonu i pravilima - u nekoliko posljednjih godina postaje vrlo aktualnim trendom. U SAD-u je više od 90 posto kompanija uvelo etičke kodekse za svoje zaposlene, a njih 40 posto ima i dobro plaćene „menadžere za pitanje morala". Razlog tomu nije želja poslodavca da se odgoje radni kolektivi dobrih ljudi, nego nužda da se održe na tržištu i osiguraju temelji poduzetničke slobode i konkurentnosti u postindustrijskim, globalnim uvjetima.
Tržišta ne mogu funkcionirati bez zakona i pravila. Razori li se njihova vjerodostojnost i izgubi li se povjerenje u njih, igra će postati tako nepredvidiva da se u nju više nitko neće željeti upustiti, upozoravaju mnogi ekonomski analitičari. Opasnost leži prije svega u mogućnosti sloma burza dionica, jer će prosječni građanin zastrašen krahom neke kompanije zbog nemoralnog vođenja, početi tražiti druge mogućnosti ulaganja ili uopće neće ulagati. Analizirajući poslovanje 100 vodećih kompanija uvrštenih na Nasdaqovo tržište 2001., američki je analitičar John May došao do zaključka da su njihove iskazane dobiti premašivale stvarno stanje za više od 100 milijardi dolara. Ako se tome dodaju sve moguće druge prijevare, nije čudo da je povjerenje ljudi u gospodarstvo i njihove menadžere opasno uzdrmano.


Mnogi danas smatraju da poslovodstva i menadžeri kompanija više ne upravljaju radi dobra potrošača, dioničara i zaposlenika kompanije, nego isključivo zbog vlastitog financijskog probitka i častoljublja. Prije dvije godine provedeno ispitivanje Gallupovog instituta u SAD pokazalo je da 90 posto Amerikanaca ne vjeruje u to da vrhunski menadžeri štite interese zaposlenih. Samo je njih 18 posto smatralo da kompanije posluju na dobrobit dioničara, a 43 posto drži da se menadžeri prije svega vode egoističnim motivima. Prema jednom drugom istraživanju u Britaniji, broj građana koji tako razmišlja dosegnuo je 95 posto, a u Zapadnoj Europi 87 posto. Ne čudi stoga da je etika poslovanja posljednjih godina postala tako aktualnom temom.

JAVNOST TRAŽI ODGOVORNOST
O uvođenju etike poslovanja sve je češće riječ na razini cijele Europske Unije. Strah da bi amoral, korupcija i prijevare, mogli doći glave tečevinama kapitalizma i slobodnog tržišta, čini se da je pokrenuo i poslodavce, što je razumljivo. Javno mnijenje, a to znači potrošači i dioničari počinju oštro kažnjavati kompanije raskrinkane zbog menadžerskih prijevara, friziranih podataka, propusta u politici očuvanja okoliša ili nepoštivanja socijalnih standarda.
„Gospodarska etika postala je važnim proizvodnim adutom, jer doprinosi rastu vrijednosti poduzeća. Dovoljan je primjer pada prometa proizvoda koji nastaju u tvornicama Dalekog istoka gdje se zapošljavaju djeca, pogotovo u razvijenim zemljama demokracije gdje je svijest stanovništva na višoj razini. Kada pak, počne padati promet, prestaje i interes ulagača za takvu kompaniju, tvrdi Ingo Pies, direktor Centra za globalnu etiku u Wittenbergu.
Svaka kompanija danas djeluje unutar peterokuta čijih pet uglova drže kupci, dobavljači, zaposleni, ulagači i javnost. Kompanija koja etičkim poslovanjem unaprijed izbjegne konflikte proizvodi ekonomsku dodanu vrijednost, ističe se i u najnovijoj knjizi „Vrijednosti stvaraju vrijednost" Gregora Vogelsanga i Christiana Bugera. Moral i dobit, prema njima, nisu u suprotnosti, jer etički angažman ne smije biti na trošak onih koji daju kapital već se s njima mora usuglasiti. No, kako do toga doći?!
U praksi je mnogo termina kojima se pokušava označiti etika poslovanja, što pokazuje da još uvijek nema jasnoće ni konsenzusa kada je riječ o gospodarskoj etici, ni među teoretičarima, a još manje, onima iz svijeta prakse. Jedno im je, međutim, ipak zajedničko bez obzira na različita polazišta i različite fokuse djelovanja. Uvijek se radi o odgovornosti koju nosi poduzeće, odnosno poslovodstvo. Odgovornost ne živi samo od toga da je netko kao pojedinac ili organizacija voljan to preuzeti na sebe, nego se ona može, pa i treba zahtijevati, ali i „propisati". To postaje glavnom motivacijom poslodavaca i menadžera da se pozabave etikom poslovanja. Presudnu ulogu pritom ima javnost čijem su mnijenju kompanije sve više izložene. Za mnoge, posebno velike globalne kompanije čije dionice kotiraju na burzama, javnost postaje glavnom instancom pred kojom moraju odgovarati i koja sve energičnije zahtijeva odgovornost u poslovanju. Suvremene komunikacijske tehnologije su omogućile da se kršenje standara i loše poslovanje ne samo brzo otkrije nego i velikom brzinom prenese po cijelom svijetu. Mogućnosti da se prikriju takva stanja danas su sve manje.
Proizvođač, kojem se, primjerice, otkrije proizvodnja sportskih artikala, kao nedavno u Kini, u tvornicama gdje rade djeca pod nemogućim uvjetima, mora računati s bojkotom svojih proizvoda. Osim toga, njegov je imidž i reputacija, koju je vjerojatno godinama gradio u nekoliko minuta skrhana. Slični su primjeri i s Enronom, WorldComom, Xeroxom ili Mannesmannom. Poslovnom etikom, ne samo deklarativnim načelima kompanija nego i stvarnim djelovanjem njihovih poslovodstava i zaposlenika, mogu se spriječiti tako izazvane katastrofalne posljedice za poslovanje.

ETIČKI MENADŽMENT
Etičko poslovanje prije svega treba zaživjeti u praksi. Pravilno shvaćen etički menadžment mora jasno definirati pravila igre i etablirati ih u cijelom poduzeću putem sveobuhvatne komunikacije i interakcije u procese upravljanja ljudskim resursima. Etika poslovanja kojom se regulira ophođenje s kupcima, dioničarima i zaposlenima za razliku od „okamenjenih" načela dio je kontinuiranog procesa učenja na kojem se mora neprestano raditi.
Četiri su važna čimbenika za uspješnu provedbu etike poslovanja u tvrtci:
- postavljanje jasnih pravila - kodeksa djelovanja,
- sustavna implementacija postavljenog kodeksa
- redovan nadzor u provedbi postavljenih pravila
- definiranje sankcija u slučaju nepoželjnog ponašanja.

DOBRA PRAKSA - INDEKSI «ETIČNIH KOMPANIJA»
Danas već postoji burzovno vrednovanje etičkih načela kojima se menadžment vodi u svojoj politici upravljanja kompanijom, zaštiti okoliša i socijalnim standardima. Naime, svjetski indeks Dow Jones uveo je Sustainabillity Indeks nazvan DJSI World kojim je obuhvaćeno 300 kompanija, svojevrsnih predvodnika u području etičkog poslovanja. Europski indeks DJSI Stoxx danas obuhvaća oko 167 takvih tvrtaka. Među vodećima u ovom je indeksu, primjerice, Volkswagen koji se smatra vodećim u automobilskoj branši kada je riječ o zaštiti okoliša ili odnosu prema socijalnim pitanjima. To se tiče integracije invalida, koji danas čine 6,1 posto ukupno zaposlenih u Volkswagenu, na investicije u zaštitu okoliša, na testiranje novoga goriva kao što je Sun Diesel ili GTL-goriva pa do kooperiranja s kineskim vlastima i ustanovama zaduženima za poboljšanje kvalitete goriva. Među tako etički osviještene kompanije u Europi spada i LOreal ne samo zbog transparentnosti u financijskim izvješćima nego i standarda (pokusi) koji se primjenjuju na životinjama, inače neophodnim u kozmetičkoj industriji. Među njima je i BP, čiji je generalni direktor Johan Browne već prije nekoliko godina tvrdio da gospodarstvo ne bi smjelo imati ništa protiv tzv. održivog razvoja, dapače gospodarstvo bi trebalo biti njegovim motorom, jer se samo u gospodarstvu mogu stvoriti potrebne tehnološke inovacije i samo ono raspolaže velikim financijskim sredstvima za pravi napredak.

Lidija Vuković
(Članak je s dopuštenjem preuzet iz „POSLOVNOG MAGAZINA", dodatka mjesečnog časopisa „RAČUNOVODSTVO, REVIZIJA I FINANCIJE")

Najveća poslovna knjižara u jugoistočnoj Europi

Knjiga mjeseca

Preporuka za svakoga

Izrada web stranica WEB marketing