KAKO JE CHURCHILL „PUNIO BATERIJE“

Prolazio je teška iskušenja, donosio odluke presudne za V. Britaniju i svijet, nosio se sa izuzetnim pritiscima i zastrašujućim događajima. Tijekom II. Svjetskog rata podnio je dva infarkta i zamalo umro od upale pluća. Zapadao je u razdoblja crnih misli, malodušja i depresije (a tko ne bi?). Od njegova tadašnjeg normalnog tjelesnog, emocionalnog, mentalnog i duhovnog funkcioniranja, zavisili su mnogi veliki povijesni događaji i on sam.

A što bi bilo, da on nije bio optimist, hrabar i dosljedan? Da nije umio vladati sobom kako jest, rukovodio se (prvo) najvažnijim, odoljevao svakoj žurbi i panici... redovito se opuštao, odmarao i nekad veselio. Znao je reći: „Ne postoji pravo vrijeme za odmor... Zato ga ipak uzmite", i toga se načela pridržavao. Nosio je titulu „majstora radnog odmora", provodio filozofiju rada i odmora svakog dana. Američkom direktoru koji se mu požalio kako bez odmora radi deset sati na dan „objasnio" je: „Vaš je način - najbolji recept za kratki život kojeg sam ikad čuo." I dodao: „Nemojte misliti da ćete uraditi manje ako popodne odspavate. To je budalasto mišljenje ljudi koji nemaju mašte. Poslušajte me i bit ćete u stanju postizati više. Dobivate dva dana u jednom..." I završio: „Još na početku rata zaključio sam kako je odmor važan. Jedino tako bio sam u stanju savladati sve dužnosti." Promjene ritma i odmor trebaju duši, umu i tijelu. „Neprekidnom upotrebom, čovjek će istrošiti svoj um, kao što će istrošiti i laktove na rukavima svog kaputa.". Diktirao je pisma iz kreveta ujutro ili iz kade naveče, drijemao svako popodne. Mrzio je podlijeganje žurbi, panici, jadikovkama. Savjetovao je mladima: „Nikad ne dopustite da vide kako se znojite." i „Golemom količinom posla, najbolje ćete vladati, sačuvate li mir u sebi." Churchill je imao važni izdušni ventil - slikanje. O njegovu talentu, Picasso je kazao: „I samo od slikanja, taj je mogao dobro živjeti." Churchill je smatrao da čovjek treba imati dva, tri hobija, i da oni moraju biti stvarni, da bi bio zaštićen i sretan. O izboru boja i svom stavu, pisao je: „Radujem se slikati blistavim bojama, a iskreno mi je žao onih smeđih i tamnih." Volio je stih: „Hodaš ulicom. Prijeđi na sunčanu stranu."

Svijetla strana Churchillove psihe bila je velika podrška i njemu samom i suradnicima i britanskom narodu u najtežim trenucima.

(Iz godišnjeg priručnika Učinkoviti menadžer 2009 - tisak u pripremi za 1.11.2008.)