RSS
Newsletter
Prijavi se!

„KAUČ KRUMPIR“ GENERACIJA

Ljudska vrsta stvorena je da se kreće. Do sredine 19. stoljeća ljudi su uglavnom bili lovci, obrtnici, poljoprivrednici (farmeri) te se tjelesna aktivnost prožimala kroz njihov cijeli radni dan. U samo nekoliko generacija, tjelesna aktivnost kao dio radnog dana gotovo je izumrla u industrijaliziranim i urbaniziranim sredinama. Većina poslova su uredski - sjedilački, a bavljenje sportom u slobodno vrijeme kao hobijem  postala je rijetkost.

 

Koliko smo postali tjelesni neaktivni govori i podatak da postoji i izraz za osobe koje uglavnom sjede i vrlo malo se kreću: „couch potato" odnosno „kauč krumpir osobe". U Australiji čak 30% odraslih osoba svoje slobodno vrijeme provodi sjedeći, a u Hrvatskoj se svega 17,1% muškaraca i 4,3% žena odrasle dobi u slobodno vrijeme (u prosjeku oko 3 puta tjedno) bave  nekom tjelesnom aktivnošću. U isto vrijeme, puno toga dokazuje, da su mnoge kronične bolesti s kojima se današnji svijet bori u izravnoj vezi sa sjedilačkim načinom života. Znanstvenici to objašnjavaju vrlo logično: tjelesna neaktivnost ometa svakodnevne funkcije u tijelu i doprinosi kroničnom energetskom disbalansu.

Klinički pokusi i epidemiološke studije daju uvjerljive dokaze da povećanje dnevne tjelesne aktivnosti, posebice za osobe koje se vrlo malo kreću, ima višestruko pozitivno djelovanje na zdravlje čovjeka. To uključuje smanjenjenje rizika od razvoja bolesti srca i krvožilnog sustava, dijabetesa tip 2 i tumora debelog crijeva. Vrijedi pravilo: učestalija tjelesna aktivnost - manji rizik od razvoja bolesti. Uvijek se postavlja pitanje koliko je potrebno tjelesne aktivnosti dnevno. Preporuka je minimalno 30 minuta umjerene tjelesne aktivnosti u većini dana u tjednu. Idealna preporuka za uredskog radnika je brzo hodanje 3 km dnevno. No nažalost uglavnom nemamo vremena za takvu tjelesnu aktivnost. Ali 3 puta tjedno sportske aktivnosti po sat vremena svatko od nas može ubaciti u svoj raspored.

Na tjelesnu aktivnost utječu osobne karakteristike čovjeka, one biološke i psihološke, ali veliku ulogu igra i okolina. Eksperti kažu da je glavni problem u neusklađenosti između ljudskog fenotipa koji je „dizajniran" za redovitu tjelesnu aktivnost i okoline koja minimalizira svakodenvno kretanje. Često se postavlja pitanje kako prevladati to evolucijsko neslaganje. Da li ćemo nastaviti trend ovisnosti o farmaceutskim intervencijama u kontroli kroničnih bolesti (to je često najlakše!) ili ćemo se okrenuti ne-farmacetskom djelovanju, kao što je tjelesna aktivnost, koje je često jeftinije i sigurnije rješenje. Dobro rješenje je i djelovanje na opće ponašanje populacije javnim akcijama i projektima. Primjer je borba protiv pušenja. U SAD je 1964. godine pokrenuta kampanja za smanjenje pušenja i otada se vidi impresivan napredak: samo jedna četvrtina odrasle populacije u SAD, Australiji i ostalim industrijaliziranim zemljama su pušači. Nadamo se da ćemo za kojih 20-ak godina imati slične uspjehe i u promicanju tjelesne aktivnosti. Naravno da se ne možemo vratiti u doba naših predaka, svijet ide dalje, ali njihov način života nam je podsjetnik da ljudski organizam ima naslijeđenu potrebu za kretanjem.

dipl.ing. Milna Tudor, nutricionistica

Najveća poslovna knjižara u jugoistočnoj Europi

Tvrtka M.E.P. d.o.o. dobila uglednu nagradu za knjigu-planer Učinkovit menadžer

Naša preporuka

Za Vaš godišnji odmor

Izrada web stranica WEB marketing