Kolumna: RAZBORIT PRIJEM KRITIKE – VAŽAN ZA POSAO, U POLITICI, KOD KUĆE!

Nikad ne pokušavajte „izravnati račune“ nakon dobivene opravdane kritike; time ćete povrijediti i poniziti više sebe nego druge.

 (Dale Carnegie u čuvenoj knjizi Psihologija uspjeha III.)

Kako se rukovoditelji, političari, vođe, odnose prema kritici koja im je upućena? Doslovce tako, i to skoro baš uvijek, kao da im je život u pitanju. Upućivanje kritike drugima (svojim) konkurentima njima dođe kao neka nužna obveza, bez nje izjava o postupku političkog ili društvenog konkurenta nije cjelovita ni prava. A primanje kritike sa zanimanjem i pokušajem shvaćanja istiune – toga nema. 

Odnos prema kritičkom mišljenju i kritici primljenoj na našem javnom mjestu – u sabornici, na televiziji, na tribini, bilo kojem mjestu u javnosti jest - neprijateljski! Kao da kritika nije poželjna komunikološka forma, a jest, itekako. I tako, u našim javnim hrvatskim prostorima vodi se pravi dvostruki život. S jedne strane imamo – obavezno davanje kritike drugima, stalno, uvijek u svim prilikama, na silu, i bilo zbog čega, ako baš nema nečeg što ima pravu „težinu“. S druge strane, prijem kritike, kao - parlamentarna, demokratska, civilizacijska stečevina, ne postoji. Utisak je da se u Hrvatskoj javnosti stalno vodi neki rat. Šteta, velika, višstruka! Mnogi dobri prijedlozi i mišljenja ne prolaze, ne nailaze na zanimanje, u korist sviju nas. A ljudi se samo svađaju i svađaju. Treba se sjetiti i jedne tragične posljedice koja se atrikulira na razini običnih života, na ulici, u uredu, u kafiću. U državi u kojoj „veliki“ i „ugledni“ stalno vode javne ratovi, na terenu, u prizemlju odvijaju se prave tučnjave, nasilja, nesreće. Verbalno nasilje na visokim razinama zaziva fizičko nasilje u „prizemlju“.

Objektivno mjesto kritike u dvosmjernoj uljuđenoj komunikaciji

Ne može biti dobrog posla i osobnog napretka bez osobne spremnosti i aktivnog odnosa prema kritici iz okruženja. Život bez kritike znači - biti suviše sam, izoliran. S otvorenošću za tuđe mišljenje, pa i kritiku, osiguravamo se da ćemo ići ispravni(ji)m putem. Bježeći od kritike, možda potvrđujemo svoju nesigurnost. Bolje je čuti što drugi na poslu misle o nama i našem radu, nego ne. Dok slušam, spoznajem! Ima li netko kritičko mišljenje o nama, a ne izrekne ga, zapravo smo na gubitku. On nešto misli, a ja ne znam što i ne mogu se time okoristiti.

Subjektivni prijem kritike

Bol zbog kritike ćete jako osjetiti, ako se postavite – da doživite bol. U interesu vlastitog zdravlja i sreće svaku kritiku treba primiti sa zanimanjem i razborom, ali ne doživljajno i emocionalno. Najvažnije je zaštititi emocije i srce; otvoriti kišobran i pustiti da tuđe riječi padaju naokolo na pod, ali ne kroz vas i na vas. "Ništa ne znači ako vam netko nanese bol ili  vas čak  i opljačka, ako više na to ne mislite" – rekao je slavni kineski mudrac Konfucije.

Prema okolnostima i namjeri onoga tko kritizira, kritika može biti konstruktivna (smislena, razborita) ili pak razarajuća, napadačka, destruktivna. I u slučaju nedobronamjerne, agresivne kritike, možemo naći neko opravdanje za nju; sugovornik ne zna sve o nama, ne vidi sve okolnosti, odvaja neki detalj iz cjeline i prenaglašava ga, napet je i reagira agresivno prema drugima ne zbog drugih već zbog sebe. Poznata je uzrečica koja govori o čestom razlogu brzoplete kritike ili napada: "Kritika služi da se šef oslobodi napetosti". Kritikom se kritičar oslobađa napetosti, ona je pozitivna stvar za njega, a za primatelja – kako kome, tj. ovisno o tome kako se tko od primatelja prema njoj postavi. Jedan je dječak kazao za svoga tatu: "Tata je uvijek s ljudima koje voli, s kojima mu je dobro, o njima stalno priča. Tata nikad ne troši ni minute vremena na ljude koje ne voli."

Aristotel je kazao: "Pametni zna kad se treba naljutiti. Samo se budala nikad ne naljuti. No, nikad nije dobro odmah reagirati srdžbom." 

Korisna tuđa kritika – kako s njome postupati?

Bez obzira na oblik kritike, okolnosti događanja i nakane kritičara, kritika uvijek može biti korisna, ili barem jedan njezin dio. Teško je naći razliku između kritike i kritičkog mišljenja; kritičko mišljenje je uvijek dobro zatražiti i dobiti. Jer nisu stvari samo onakve kakve ih mi vidimo. Percepcije su jedno, a stvarnost drugo.

Načela za dobar prijem kritike jesu:

• Otvorenost za tuđe i različito mišljenje.
• Spremnost da se čuje i neugodna stvar.
• Spremnost da se kritika ne tumači kao napad na ličnost.
• Svaka kritika ima neku vrijednost.
• Emocionalna suzdržanost i samokontrola (treba ostati miran i sabran).
• Strpljivost da se sasluša, makar je riječ i o nečemu neugodnom.
• Spremnost da se na temelju novih spoznaja ispravi svoje ponašanje, zaključivanje i djelovanje.
• Nereagiranje na "prvu loptu"; treba prespavati, pravu reakciju ostaviti za kasnije.
• Korištenje kritike kao izvor informacija iz kojeg se nešto može zaključiti i naučiti.
• Korištenje kritike kao različitog mišljenja ili još jednog pogleda sa strane, koji su uvijek nužni. Treba spoznati i drugu stranu medalje, ali zadržati kontrolu nad ukupnom slikom.

Aktivan odnos prema kritici

Kritiku i kritičko mišljenje treba uvažavati s aktivnom pozitivnom namjerom. Davanje i primanje kritike je važan oblik interaktivnog načina komuniciranja. Kritika je oblik povratne informacije. No, kritika je po svojoj naravi aktivnija od drugih oblika feedbacka – ona sadrži upozorenje, nastojanje da se stvari mijenjaju. Zato je važna, kao i ostali oblici komunikacije – coaching, savjetovanje, klasični voditeljev feedback, kritičko mišljenje.

Nemojte se previše truditi razlučiti je li nešto kritika ili kritičko mišljenje – uvijek ju prihvatite kao kritičko mišljenje. To osigurava aktivniju poziciju, omogućuje da nešto zaključite na drugi način, nešto naučite, a sačuvate dušu i živce.

Najbolje je kritiku shvatiti kao besplatni konzalting. Primiti njezine poruke i probrati ono što može koristiti daljem. Kaže se da je i najbezveznija kritika često bliža istini od našeg neutemeljnog viđenja samog sebe.

Odbijanje vašeg prijedloga ili stava može se također shvatiti kao oblik kritike – možda prijedlog ipak nije najbolji.

Najveće pravo na kritiku ima onaj tko je spreman iskreno pomoći. Dobri kolege, prijatelji, ukućani imaju veliko pravo, ali i obvezu na davanje kritike i kritičkog mišljenja.

Clarence Darrow je govorio da "sve spoznati znači dobro razumjeti, a kad sve razumijemo ne ostaje mjesta za osudu".   G.T.