MODEL NEPREKIDNOG INOVIRANJA
Važne uvodne postavke:
- Kreativnih zaposlenika ima premalo, ali možemo učiti kako postati kreativniji.
- Primjenom modela neprekidnog inoviranja povećavamo kreativnost zaposlenika.
Kreativnost, inovativnost i neprekidno poboljšavanje uključuju nove ideje, a ideje u principu
znače promjene. Netko tko ima ideju misli na promjenu, a primijenjena ideja znači inovaciju
ili nešto promijenjeno. Neke promjene su lake, a neke prividno izgledaju nemoguće. Ideje
koje znače veće poboljšanje poslovne izvrsnosti zahtijevaju motivirane zaposlenike, procese i
grupe/timove koji provode promjene na sustavan način. Bogata praksa iz područja kvalitete
uči nas da je u pogledu težine moguće uspostaviti jedan model neprekidnog inoviranja u sedam razina. Taj model ne sadrži ništa novo, ali njegova sustavna i uporna svakodnevna primjena je ono što je teško ostvarivo i vrijedno svih mogućih napora. To je često ono što razlikuje izvrsne organizacije od prosječnih i loših!
Prva razina: djelotvornost - učinimo dobro u prvom pokušaju (Efficiency).
Najlakša je promjena naučiti zadaće obaviti dobro u prvom pokušaju. U tome nam može puno
pomoći stručnjak koji zna kako neku zadaću izvršiti dobro u prvom pokušaju. Promjene najčešće uključuju osobne prilagodbe novim normama i postupcima ili procesima, i to bez većih rizika i napora. Učini dobro u prvom pokušaju je osnovni zahtjev svih programa rada bez grešaka (Zero Defects Programs). Trošimo samo planirane resurse, pa su troškovi gubitaka radi škarta, zastoja i dorada jednaki gotovo nuli. To je optimalna kvaliteta sukladnosti!
Druga razina: učinkovitost - činimo prave stvari (Effectiveness ).
Na području kvalitete primjenjujemo već desetljećima Paretov princip koji glasi: malo bitnog i mnogo nebitnog, jer je npr. uočeno da:
- oko 20% kupaca predstavlja „glavne kupce", a svi preostali doprinose ukupnom prihodu sa samo oko 20%;
- problem kvalitete uzrokuje samo nekoliko bitnih činitelja, a svi preostali činitelji doprinose vrlo malo i
- samo nekoliko dobavljača stvara većinu problema kvalitete.
Sličnih primjera ima vrlo mnogo. Uvijek i najprije rješavajmo bitne utjecajne činitelje, i to dobro u prvom pokušaju!
Treća razina: rezanje - odstranimo manje značajno (Cutting).
Paretov princip koristimo za rezanje 80% akcija koje pridodaju samo 20% vrijednosti za
kupce, a oslobođene resurse preusmjeravamo na više razine promjena. U najjednostavnijem
slučaju koncentriramo se na uklanjanje svih gubitaka. Primjer su izdvajanja dijelova organizacija koji ne spadaju u osnovno poslovanje (outsourcing). Nema većih rizika i moguća su značajna poboljšanja.
Četvrta razina: poboljšavanje - bolje izvršavajmo zadaće (Better).
Analizirajmo temeljne aktivnosti organizacije, tj. one koje dodaju vrijednost za kupce, i zatim ih poboljšavajmo. Osigurajmo pritom sustavnost ustrajnom primjenom nekog modela poslovne izvrsnosti, npr. EFQM EM (European Foundation for Quality Management Excellence Model).
Peta razina: kopiranje - činimo ono što i drugi čine (Copying).
Kopiranjem ili učenjem od drugih možemo izrazito provećati inovativnost, odnosno moguće je brže i jeftinije doći do značajnih postignuća. Sustavno uspoređivanje (benchmarking) predstavlja najbolji pristup na toj razini promjena. To traže svi modeli poslovne izvrsnosti.
Šesta razina: različitost - činimo ono što još nitko nije učinio (Different).
Povezivanjem prividno nespojivih koncepata, tehnologija ili komponenata možemo doći do
sasvim novih proizvoda, ili proširenja postojećih primjena. Procesno orijentirane organizacije
često 6. razinu promjena kombiniraju s 3., 4. i 5., što dovodi do značajnoga preoblikovanja
(reengineering), odnosno sasvim novih procesa i postupaka.
Sedma razina: nemoguće - ostvarimo nemoguće (Breakthrough).
Češće se pojavljuju prividno nemoguće savladive prepreke (ograničenja na tržištu, nedostatak kapitala, neodgovarajuće tehnologije, ..). Ideje i inovacije te razine često su temeljene na drskim vizijama. One znače veliku promjenu u razmišljanju koju mnogi mogu smatrati šokantnim odstupanjem od ustaljene prakse. Bez toga teško da može biti velikih inovacija!
Nedovoljno koristimo osnovne pristupe povećanju kreativnosti i inovativnosti. Odredimo za početak neko vrijeme za slobodno kreativno razmišljanje. Ne očekujmo izvrsne ideje na samom početku rješavanja nekog problema. Razmišljajmo o problemu bilo gdje i bilo kada. Dobre ideje se često jave kada su najmanje očekivane!
U Zagrebu, 04. studenog 2009.
dr. sc. Ivica Oslić
