JOHN ROCKEFELLER NAKON 53.

John Rockefeller, naj-bogataš svog i skoro svih doba, uspio je u poslu zahvaljujući teškom radu i čvrstim crtama svoje ličnosti. Već kao momak od 23 godine zaradio je svoj prvi milijun dolara, a u 43. posjedovao je najveću ondašnji svjetsku tvrtku - naftnu kompaniju Standard Oil. Iz poduzetničkog razdoblja njegova života, koje je trajalo od 22. do njegove 53. godine, suradnicima su u sjećanju ostale tri njegove crte - radoholik, beskrupulozni šef i paranoik.

Bio je doista nemoguć, opsjednut poslovima i novcem. Stalno je strepio kako će lako sve izgubiti ili na drugoj strani nešto propustiti zaraditi, što se zaraditi moglo. Nikad nije otišao na počinak ne analiziravši protekli dan, kad je sebi dodijelio kolekciju pluseva i minusa. Iako mu je u zlatnoj eri bogatstvo raslo i po 100 milijuna dolara tjedno, nije si dopuštao ni tren zabave ili odmora. Nikad nije otišao u kazalište ili odigrao partiju nečeg s prijateljima. Zamjerio bi svojim prvim suradnicima kad bi uzeli jedno slobodno popodne. Ludio je ako bi nepotrebno izgubili ili potrošili samo 100 dolara. Svi su ga se plašili kao crnog vraga jer je takav u ponašanju i bio. Najveću energiju ulagao je samo u jedno, u poslove Standard Oila koji su stalno rasli.
U 53. godini Rockefeller je ozbiljno obolio. Stalno napet, pun strepnje, opterećen brigama da će nastradati, da će ga suradnici i partneri izdati, prevariti, provodio je dane i noći na poslu. Bez odmora i prekida u svom teškom radu, izjedan stvarnim i pretpostavljenim problemima, bez ikakve tjelovježbe, zabave, na kraju je izgorio. Razbolio se, dokrajčio tjelesno i duhovno. Ostao je živ samo zato jer je mogao platiti najbolje liječnike na svijetu da bi ga spasili i održali na nekakvom životu.
Potom je, tek u svojoj 54. godini („Bolje ikad nego nikad") shvatio kako novac i poslovi nikad ne vrijede ni dio vrijednosti koju znače zdravlje i životno zadovoljstvo. Promijenio se sav, potvrdivši veliki iskustveni zaključak: „Mnoge važne odluke proizašle su iz teške patnje."
Rockefeller je usvojio nova pravila života, poput: nema potrebe uzrujavati se stalno, treba se odmarati kao i baviti lakšim sportovima na otvorenom, paziti za ishranu. Postao je čovječniji, uređivao sam svoj vrt, čavrljao sa susjedima. Goleme novce dao je u dobrotvorne svrhe pa neki kažu kako je u svojoj trećoj dobi doista zadužio svijet, posebno u borbi čovječanstva protiv teških tipičnih bolesti siromaštva - tuberkuloze, difterije, kolere.
J. R. je doživio čak 98 godina. Tek drugo razdoblje njegova života podarilo mu je duševno zadovoljstvo. Iz prvog je naučio da dulja predanost teškom radu sigurno vodi iscrpljivanju i bolesti. Iz drugog, da samo ravnoteža rada, karijere, odmora, zabave, učenja, prijateljevanja... daje dug i lijep život.

M.A.& G.T.