MOŽDA KRIJESNICE ZNAJU
Svako se malo uhvatim kako se vraćam nekim starim filmovima i knjigama. Ne znam je li to znak starenja ili ne, ali me uvijek iznenadi i fascinira kako to da u jednome Grku Zorbi, Amarcordu, Sto godina samoće, Proroku... stalno otkrivam nova značenja, poruke.
Jedan od autora, kojega psiholozi rado preporučuju roditeljima za ranu adolescentnu literaturu, jest Robert Fulghum. A i meni je, što sam stariji (razmijenio sam stoticu...), sve draži i sve mi se više čini da je to jedan vrlo mudar čovjek - ne samo što dobro opaža i što iz svake njegove riječi izbija toplina i plemenitost, već i zato što u posve banalnim stvarima otkriva onaj trajni, duboki smisao. Fulgham je tako opisao i - krijesnice.
Mnogo sam se puta divio tim stvorenjima, kao velikom čudu prirode; kompozicija valnih dužina svjetlosti koju one emitiraju za ljudsko je oko optimalna. No, mi, uza svu silnu znanost i tehnologiju, još nismo uspjeli konstruirati tako dobru žarulju. Ali krijesnice iz Fulghamove knjige UH‑OH (Mladinska knjiga; 1991.) su posebne krijesnice:
Znam neke ljude koji zrače mnogo svjetla. Zato što su ga i sami mnogo upili. Oni naprosto sjaje. To, razumije se, nije svjetlo kakvo se može vidjeti očima. No, postoje u prirodi i drugi dijelovi spektra koji su nam nevidljivi. Mi osjećamo samo posljedice njegova postojanja. Za nj vidjeti potrebno je drukčije oko!
- Gledati tako, znači vidjeti. A vidjeti, to znači - sagledavati viziju.
- Imati viziju, znači shvaćati. Shvaćati, znači znati. Znati, znači postojati.
- Postojati, znači živjeti punim životom. Tako živjeti, znači živjeti smisleno.
- A živjeti smisleno, znači postati svjetlo. Postati svjetlo, znači biti voljen.
- A biti voljen, znači izgarati. A izgarati znači postojati. Paliti se i gasiti.
Možda se i krijesnice zbog nečeg pale!
Predrag Zarevski
(hit-prilog iz priručnika Učinkoviti menadžer 2005.)
