NEŠTO JAKO DOBRO, BAŠ ZA DUŠU! UZ ČUDESNOG CHOPINA AUDITORIJ SANJA
Zbilo se to ovako:
Chopinov otac, profesor, vodio je internat za dječake. Jednoga su dana, dok je bio odsutan, dječaci toliko ludovali da ih odgajatelj nije mogao obuzdati ni prijetnjama ni molbama. Preklinjući, pozva Chopina da pomogne kako zna. Chopin, kojemu je bilo desetak godina, pozva dječake u dvoranu i reče im da će na klaviru improvizirati kako su neki razbojnici preko ljestava upali u kuću, pokrali sve što se moglo, pobjegli u šumu, zastali da tu podijele plijen i na kraju u tišini šumske noći svi pozaspali. Na to Chopin krene sve to ispričati glazbom, a dječaci čekaše u muku. U trenutku kad je Chopin svirkom dočaravao tišinu i prvi san lopova, polako se počeše sklapati oči prisutnih. U par časaka i odgajatelj i dječaci spavali su čvrstim snom. Mladi umjetnik potrča po majku i sestre da dođu vidjeti najsmješniju sliku - 20-ak čvrsto usnulih osoba u dvorani škole.
Druga je priča o Chopinu kad je imao 15 godina. Nedjeljom se na Sveučilištu u Varšavi redovito održavala misa sa zborom i orguljama. U jednoj prigodi Chopin je sjeo za orgulje i počeo improvizirati na temu zadnjeg stavka otpjevane zborske pjesme. Iz orgulja je poteklo takvo bogatstvo tonova, snažno poput bujice, da su se svi, od najmlađih do najstarijih, zaneseni sjatili oko umjetnika. Zaboravili su na mjesto i na obveze, sve dok među njih nije upao usplahireni sakristijan: "A što to, zaboga, radite? Župnik je već dvaput počeo propovijed. Ministranti zvone, a vaše orgulje ne prestaju. Vas vjernika nigdje."
Za Chopina se od malena znalo da ima poseban dar. U osmoj su ga godini zvali "čudom od djeteta" i "nasljednikom Mozarta". U 20-oj je godini iz Varšave otputovao na usavršavanje u inozemstvo, i ne sluteći da se više neće vratiti u domovinu za kojom je tako čeznuo. Visoki krugovi, umjetnici i plemstvo, u Parizu i Londonu jako su ga voljeli i cijenili kao skladatelja, pijanista i učitelja. S poznatom francuskom književnicom George Sand proživio je 10‑godišnju romansu. "Chopin je bio bez uzora u prijašnjim razdobljima klasične glazbe i gotovo bez nasljednika", naći ćete u Općoj enciklopediji. Ostavio je skoro 100-tinjak djela. No, na žalost, zvuci njegova muziciranja utihnuli su zauvijek 1848., kad je Chopin umro u 38. godini.
Goran Tudor
(objavljeno u priručniku-planeru Učinkoviti menadžer 2011. - više na www.manager.hr)
