HUP PUMA - SUSTAV DOBRIH SEMINARA

Visoko učilište Effectus, visoka škola za pravo i financije >

Visoka škola za poslovanje i upravljanje Baltazar Adam Krčelić, Zaprešić >

Zdravi život u poslovnom svijetu

Kolumne

PROCES RACIONALNOG ODLUČIVANJA

Po jednoj podjeli odlučivanje može biti racionalno i intuitivno. Racionalno odlučivanje je ono koje se temelji na činjenicama i odvija određenim postupkom. Naravno da je lakše odlučivati racionalno, ali je njegova slabost što mu priprema nekad zahtijeva mnogo truda i vremena.

U menadžerskoj stvarnosti, kod ozbiljnih odluka treba nastojati da što više odluka bude donijeto racionalnom procedurom, ali će mnoge biti donijete po intuiciji - jer drugačije ne može (radi se o nestrukturiranim problemima ili budućim ishodima).

Procedura racionalnog odlučivanja odvija se u nekim koracima:

Problem opiši što šire !
Problemi: troši se premalo vremena na definiciju problema, za neprepoznatu suštinu i cjelovitost problema traže se rješenja.
Izlaz: odvojite fazu dijagnoze problema od faze traženja rješenja.

Postavi cilj koji će značiti nestanak problema!
Problemi: cilj se najčešće ignorira ili miješa ga se s rješenjem. Npr., kod prevelikih zaliha cilj je: sniziti vezani kapital. Rješenja mogu biti: povećati prodaju, sniziti proizvodnju, oglasiti rasprodaju...
Izlaz: dobro osmisli što želiš dostići ubuduće i onda kreni na traženje rješenja koja će to omogućiti.

Nađi što više polaznih rješenja!
Problemi: šefov prijedlog je prvi, prebrzo se ide na rješenja, prebrzo na izbor s prividnom alternativom, nema sukobljenih mogućnosti.
Izlaz: odvoji fazu predlaganja od ocjenjivanja rješenja.

Odredi kriterije za ocjenjivanje prijedloga!
Problemi: uopće nema kriterija za vrednovanje rješenja, "naštimavanje" kriterija da bi se unaprijedni izbor opravdao, negiranje kriterija u sugovornika, navijanje za "moje kriterije", kriteriji nisu rangirani...
Izlaz: Kriteriji prije faze izbora! Kriteriji što prije, što više kriterija, kriterije rangirati po važnosti!

Odredi mjerila kojima se lako mjeri kakvoća prijedloga!
Problemi: mjerilo je preopćenito (što znači npr.: "biti bolji"), mjerila su najčešće uvijek opisna a ne brojčana ...
Izlaz: Naći pogodna mjerila, a njih je uvijek više.

Pojedinačno ocijeniti rješenja pa sačiniti rang listu!
Treba usporediti sva rješenja - analitički, kvantitativno i kvalitativno. Ne treba robovati matematičkom iskazu, ali ga uvažiti. Problemi ove faze su: "nedostatak papira" da bi se sve stavilo u neku dobru tablicu, nedostatak kalkulatora da bi se koristile brojke, nedostatak odgovornosti za posljedice, sklonost intuiciji i kad se može odlučiti racionalno, nesklonost baratanju brojkama i provjeri argumenata.
Racionalnom odlučivanju primjereniji je glagol znam nego mislim.
G. T.